Četkar, Ćurčija, Sodadžija
- Ooo, komšija.
- Zdravo, komšo.
- Ja krenuo kod tebe.
- A, ja kod tebe.
- Pa kad smo se sreli ispred Cakine radnje, glupo je da ne popijemo po klaker.
Kažu mi da je
u ovoj ulici jedini preostali četkar u gradu. Zašto izumiru stari zanati? Zar
je moguće da nema ljudi koji cene njihov rad?
Zatvoreno? ...
Kod ćurčije sam u broju četrdeset tri. Eto, nema posla i kafeniše.
Pazi ti,
sodadžijska radnja. Ova bi ulica trebala da nosi naziv ’Zanatska’.
Trideset
devet, četrdeset jedan, ah evo ćurčije. Zatvoreno? ... Kod četkara sam u broju
dvadeset sedam. Šta je bre ovo? Ko koga ovde ... Ima ljudi koji cene njihov rad,
ali oni ne cene nas. Idem kod sodadžije da se osvežim, tek da nisam dolazio
badava, on barem radi, video sam dva čoveka za stolom.