tenk (priča)
Dobrivoje Stevanović je pogledao penziji u oči i shvatio da nema nijednog zdanja u Kraljevu, na kome stoji pločica sa njegovim imenom. Za običnog čoveka je dovoljan ispraćaj u penziju i pohvala kolega kako nikada nije zakasnio na posao, ali on je želeo da uđe u istoriju Kraljeva sa pločicom, jer je bronzana pločica za arhitektu, a prazne reči su za običnog čoveka. Svoje poraze na konkursima pravdao je činjenicom da nije partijski čovek, a po gradu se govorilo da obiluje sumanutim idejama, te zato uvek izgubi. On je do penzije ostao van politike, a konačno je dobio šansu da svetu prikaže svoje ideje u poštenoj borbi, jer je raspisan konkurs koji nadgleda nezavisna organizacija iz Evropske Unije. Oktobra meseca, daleke četrdeset prve godine, četnici i partizani su se dogovorili da oslobode Kraljevo od okupatora. Slabo organizovani, ali ipak ujedinjeni nekoliko puta su napadali Kraljevo. U tim napadima je korišćen i jedan zarobljeni tenk, koji je često menjao vlasnika. Česta promena vlasništva nad tenkom nikom nije bila čudna, jer su četnici i partizani bili ujedinjeni. Međutim, u jednom napadu posada se razbežala i tenk je ponovo prešao u vlasništvo okupatora. Pošto nijedna okupacija ne traje večno, tenk je nakon završetka rata postao vlasništvo grada Kraljeva i postavljen je na večno postolje, baš negde gde je i zaustavljen u napadu. Tokom vremena postao je simbol grada. Danju bi se deca pentrala po tenku, pred noć bi se sastajali parovi, a u noći bi ponekad i skitnica prespavala u njegovoj unutrašnjosti. Nakon mnogo godina četnici i partizani su ponovo izjednačeni, ali samo formalno, jer jedan papir može premostiti fascikle i registre, ali ne i rascepe u ljudskim glavama. Danas se više niko ne obazire na te podele, sem u jednoj kafani blizu kraljevačke Male pijace. Četnik i partizan, godinama, svake letnje večeri, cede čokanj rakije u jedinoj kafani gde se zadržao patos. Uviđaju da im je život na izmaku, a sa životom i istina koja preti da izmakne. Ritualno sede u bašti za susednim stolovima, gledaju osvetljen tenk i prepucavaju se ko je tenk zarobio. Istorija je saglasna da je tenk izgubljen kada su bili ujedinjeni, ali nije saglasna ko je zarobio tenk, jer su bili razjedinjeni. Svima su dodijali sa svojim izlizanim pričama, a posebno gazdi, jer su slabo pili, a vidno smetali mušterijama. Zbog poštovanja prema njihovim godinama nije hteo da ih istera iz kafane, te mu je kao jako pobožnom čoveku, jedino ostalo da se moli Bogu na blage dane. Bože, završavam ovu molitvu sa željom da mi nekako skloniš ona dva namćora iz kafane. Kažu ljudi da njihove rasprave samo smrt može prekinuti, a ja nikom ne želim zlo, pa ni njima. Zato tebe neizmerno molim da ih nekom drugom silom razdvojiš. Bezrezervno verujem u tvoju moć. Ponizno, tvoj večni rab. Dobrivoje nije bio neki vernik, ali je iskoristio nedelju da se pomoli Bogu za ishod sutrašnjeg konkursa. Dobrivoju je želja uslišena, da li uz pomoć Boga ili dobrog projekta, ostalo je da vidi na svečanosti, na kojoj će mu biti uručena nagrada. Sedeo je u prvom redu i čekao da se komisija obrati publici. Uvaženi gosti, vi znate ime pobednika, a na nama je da obrazložimo zašto je ovaj projekat od mnoštva pristiglih pobedio. Komisija je imala težak zadatak, jer su svi pristigli radovi veoma kvalitetni. Međutim, ovaj rad koji vidite na platnu jedini predviđa uklanjanje tenka sa trga, što otvara veliku mogućnost u pejzažno arhitektonskom smislu. Napokon, trg će dobiti obličje trga, a predviđene fontane će se videti iz bilo koje tačke na trgu. Hvala na pažnji, a vi Dobrivoje priđite da preuzmete plaketu. Srpski konkurs sa krupnim slovima i evropski ugovor sa sitnim, izbacili su Dobrivojevo ime sa pločice, ali ipak on će biti ubeležen u istoriji grada Kraljeva da je pomirio jednog četnika i partizana.