penzija (odlomak iz romana 'ovo nije kamuflaža')
Penzija je najveća varka savremenog doba. U kapitalizmu radiš kao konj da bi kasnije imao za elementarni život. Štediš kao mrav da bi mogao da uživaš u elementarnom životu. Međutim, to što si uštedeo daćeš sve na lekove, jer si na kraju toliko izraubovan da te samo puna šaka pilula može održavati u elementarnom stanju, a uživanje ćeš pripisati zabludi koju je svesno lansirao sistem, protiv koga si usled istrošenosti nesposoban da se boriš. Socijalizam je imao malo skriveniju varku. Radio si kao konj, nisi mogao ništa da uštediš, ali si imao zagarantovanu besplatnu šaku pilula, što bi se na kraju svelo na isto. Narod je poznat po tome što ne voli skriveno i okultno, te je krenuo iz socijalizma u kapitalizam i zapao u tranziciju, koja ne podrazumeva zagarantovanu šaku lekova. Ja sam u boljem položaju od ostalih penzionera, jer sam uštedeo za elementarni život i lekove, a nisam toliko izraubovan, jer sam sam sebe penzionisao pre vremena. Morao sam, jer je ostala samo još jedna fabrika u Srbiji koja nije privatizovana. Kada bude i ona privatizovana više se neće moći kupovati stanovi bez utvrđenog novčanog porekla. Ja sam požurio i kupio dva komada. Kada sam ih već kupio, rešio sam da odem u penziju, jer u manjem mogu da živim, a od rente većeg da živim. Da me nije primorala ova nesrećna okolnost i ja bih se stopio sa ostalim penzionerima. Međutim, dovoljno sam radio da me muči zajednička boljka, koja se zove, navika. Pri odlasku u penziju obavezno kupiš novi sat, jer se na starom skala zaglavila, ali i u mozgu se skala zaglavila i uskoro shvatiš da ti ni sat u penziji nije potreban.
podeli odlomak na svom FB profilu
pa de si bre, sta ima.